2016-05-05 21:14:28

Nije mala stvar osvojiti državno prvenstvo! (Interview)

Novinarke Igram, pišem, lajkam Ivona Sopina i Marta Jurak intervjuirale su zlatnu rukometašicu Luciju Krznarić, brončanog Tea Presečana i trenera prof. Gorana Bobića. Kako su naši sportaši zadovoljni odigranim državnim prvenstvom, navijanjem i dočekom možete pročitati ovdje.

IPL: Kakav je osjećaj osvojiti državno prvenstvo?

Lucija: Super je i jako smo zahvalne našem treneru Bobiću, jer je on najviše zaslužan za nas i za dečke!

IPL: Koliko ste sveukupno odigrali utakmica?

Teo: Sveukupno smo odigrali četiri utakmice.

Lucija: Mi smo isto četiri.

IPL: Koja vam je bila najteža utakmica?

Lucija: Nama je najteže bilo finale, jer smo 5 minuta prije kraja imale 5 razlike i onda su nas stigle i u zadnjoj sekundi smo primile gol, pa smo morale igrati na penale. To nam je bilo definitivno najteže.

Teo: Najteža utakmica nam je bila protiv Osijeka - polufinale, zato što je ta utakmica odlučivala hoćemo li ići u finale. Također je bila teška utakmica i protiv Metkovića za treće mjesto, jer smo svi bili jako tužni što nismo prošli u finale. Mislili smo da nećemo moći to odigrati, ali trener Bobić nas je u tom trenutku digao i uspjeli smo osvojiti tu medalju.

IPL: Kako ste uspjeli smiriti tremu u najtežoj utakmici?

Lucija: Neke cure su već plakale jer su mislile da je gotovo, ali trener je sve smirio i odabrao je pet cura za penale koje je smatrao da su najsigurnije.

IPL: Tko je sve išao na penale?

Lucija: Mirna Lešković, Matina Krajfl, Tina Barišić, Ana Malec i ja.

IPL: Kakva je bila atmosfera na tribinama, jeste li imali navijača?

Lucija: U finalu je bilo najviše navijača, jer su sve ekipe navijale za nas, a ne za protivnik. Imale smo naše dečke iz Ivanića uz nas, oni su cijelo vrijeme navijali i bodrili našu ekipu, profesor Branimir najviše.

IPL: Kako ste vi smirili tremu pred najtežu utakmicu?

Teo: Pa ne znam evo, trener Bobić nam je puno pomogao u tome, nabrijao nas je i rekao da moramo osvojiti to treće mjesto, koliko god da smo tužni. Uspjeli smo se dići na kraju i pobijediti.

IPL: Jeste li očekivali ovakav doček u školi?

Teo: Pa da, došlo je  svih sedam ljudi… ma ne, šalim se! Nismo baš to očekivali i lijepo je to što su nam priredili, pogotovo za cure, jer su prve i stvarno su zaslužile taj doček. Čak mislim da je u petak trebao biti jači doček zbog njih,  zato što nije mala stvar biti državni prvak.

IPL: Je li bilo grube igre, fair play-a?

Lucija: Kod cura malo manje, mi više igramo rukomet i malo se manje tučemo, ali uvijek ima crvenih kartona i dvije minute…

Teo: Kod nas je bilo grube igre,bilo je i fair play-a, ali da…igra se grubo. Ipak je to stvarno grub sport  i to je naša igra – da igramo čvrsto.

IPL: Jeste li zadovoljni broncom i mislite li da možete bolje?

Teo: Ja osobno nisam zadovoljan, zato što mislim da smo bili tamo najbolja ekipa i jako mi je žao što smo izgubili za to finale, jer mislim da bi u finalu bili puno bolji od te sportske gimnazije.

 

Intervju s trenerom, prof.  Bobićem

IPL: Kakav je osjećaj osvojiti državno prvenstvo?

prof. Bobić: Osjećaj je izvanredan, fenomenalan, ispunjava čovjeka s ponosom, energijom i  dobrim raspoloženjem koje traje dugo.

IPL: Jeste li puno trenirali?

prof. Bobić: Moram priznati da jesmo. Dečki su odradili popriličan broj treninga, djevojke također. Morate znati da su to djeca koja treniraju po svojim klubovima, djevojke smo na taj način pripremali, uglavnom kroz rad u klubu, a nešto manje kroz školu. Dečke smo baš dosta opteretili kroz proces treninga u samoj školi.

IPL: Kako ste uspjeli smiriti tremu kada su cure išle na penale?

prof. Bobić: Tu vam u principu nije više bilo treme, to je bila trauma, jer smo vodili 4 razlike do par minuta prije kraja i u principu imali dobivenu utakmicu. Onda kad dobijete gol u zadnjoj sekundi, a ta ekipa nam je dala gol i u grupi za pobjedu od jedan razlike, sigurno je onda svima bilo na određeni način u tom trenu teško, odnosno, uvukao se strah od krajnjeg negativnog ishoda i rezultata jer su sedmerci  i njihovo izvođenje lutrija. Puno toga ovisi o sreći, inspiraciji i o želji. Eto, za nas je ispalo sretno i dobro, bili smo mirni, staloženiji i na kraju smo svi po mom mišljenju zaista zasluženo zlatni.

IPL: Kakva je bila atmosfera, jeste li imali navijača?

prof. Bobić: Jesmo, imali smo navijača popriličan broj, uz mog kolegu Branimira Andrušića koji je bio vođa navijača broj 1. Došla je još i gđa. ravnateljica koja nas je bodrila dobra dva dana, bilo je tu i roditelja od neke djece, a zatim su si i sama djeca međusobno bila podrška, jer je to bio takav sistem da su igrali u istoj dvorani, prvo jedan dio natjecanja za učenike, a onda za učenice. Tako da su mogli gledati jedni druge i stvarno su davali vjetar u leđa svojim prijateljima i kolegama

IPL: Je li bilo grube igre, fair play-a?

prof. Bobić: Bilo je svega, rukomet je takav sport. Kontaktan je. Razvija se sve više i više, sve je brži i sve jači. Odnosno ti su sudari sve ozbiljniji. Tako je to i među djecom. Šest ekipa je tamo bilo najboljih u državi. Svatko je želio nešto ostvariti i svatko se za to trudio na granicama svojih mogućnosti. Ja osobno i volim poprilično kontaktnu igru, čvrstu, kod jednih i kod drugih, tako da smo takvu igru i igrali. Igrali smo i protiv takvih protivnika. Izdržali smo sve i najvažnija stvar je da se nitko nije teže ozlijedio i da su se svi živi i zdravi vratili kući.

IPL: Trud vam se zaista isplatio. Može komentar za kraj?

prof. Bobić: Rezultati pokazuju da se sav trud isplatio i ja sam iznimno zadovoljan i ponosan na njih, ali ću opet ponoviti da mi je važnije da su oni bili pri vrhu svojim odnosom prema radu, svojim ponašanjem i u međuljudskim odnosima , stvaranju prijateljstava s drugim školama, poštivanjem fair play-a tijekom samog natjecanja i tu su ispali pobjednici broj 1! A ovo drugo je ona krajnja, konačna nagrada koju smo definitivno zaslužili.


Srednja škola Ivan Švear Ivanić Grad