preskoči na sadržaj
Događanja

Dobrodošli na odlazak 4.c

Maturanti 4.c razreda u Križu obilježili su zadnji dan nastave na jedan inovativan, pozitivan i kreativan način za koji se njihova razrednica Sanja Njari i drugi profesori nadaju da će postati nova tradicija koju će generacije koje dolaze moći slijediti.


Svoj program, kako su ga sami nazvali Dobrodošli na odlazak, započeli su nakon velikog odmora u predvorju Gimnazije u Križu gdje su zaplesali Quadrillu koju su naporno vježbali tijekom cijele školske godine. Nakon toga uslijedilo je bacanje balona s ispisanim porukama za profesore i učenike koji ostaju u školi.

Učenici 4.c odlučili su zahvaliti profesorima na jedan poseban način, poznate hrvatske pjesame preradli su u šaljive, ali prije svega dirljive pohvale svojim profesorima. Tako je hit Parnog valjka Lutka za bal postao zahvala profesoru matematike Ivici Belaviću: Hajde, Beli dođi, u naš razred i objasni nam interval, šteta bi bila da ne zna se to kad kažeš da je trivijalna stvar. Sjetili su se povijesti i profesorice Ane Rodić kojoj su otpjevali hit Vlade Kalembera O Ana, O Ana, tugo zadnjih dana. Pjevali su i profesoru fizike Damiru Huljeniću i to pjesmu Danijela Popovića Džuli, no u njihovoj je izvedbi djevojka postala mjerna jedinca za energiju Džul [J]. Profesoricu Manuelu Kušec dozivali su da što prije dođe pjesmom Kemija: Gdje si Manulela do sada peče nas u očima natrijeva lužina. Nakon kiselina prebacili su se u vode hrvatskog jezika te rasplakali svoju profesoricu Mirjanu Bjelić, pjevajući pjesmu Novih Fosila Dobre djevojke: radi Mirjane pročit'o sam knjige sve, radi Mirjane dobit ćemo petice. Sjetili su se i profesorice engleskog jezika Danijele Huljenić Pugar kojoj su uz glazbu Haustora Djevojke u ljetnim haljinama volim poručili da ju već dvije godine vole. Posebna pjesma grupe Alisa bila je i za drugu mamu, kako su je u šali nazvali, razrednicu Sanju Njari, koja je ujedno i posveta njihovom srednjoškolskom obrazovanju: Pjesmom brodovi plove da li se jedan od njih zove Sanja. Na kraju nisu zaboravili i našu dragu spremačicu Božicu Markulin kojoj su otpjevali malu odu čišćenja i poručili joj da je prošla kroz njihov razred strasno te da se prašini izgubio sav trag u pjesmi Kemala Montena i Olivera Dragojevića Nije htjela.

Na kraju su Borci u četvorci otpjevali i himnu razreda u kojoj su nam poručili da su za maturu spremni te da su bili najbolja generacija, a drugim učenicima poručili da će i oni jednog dana možda biti studenti. Svojim su radom i učenjem uistinu i potvrdili sve što su rekli u pjesmi o jednoj od najboljih generacija. No ono po čemu ćemo ih još dugo pamtiti jest jedan drugačiji i kreativniji pristup obilježavanju zadnjeg dana nastave u kojem su pokazali hrabrost odmaknuti se od dosadašnjeg, negativnog ponašanja te se tako izdići iz mase prosječnih. Budući da su već dosad pokazali kako su odrasli i odgovorni ne bojimo se da će i dalje prelaziti preko prepreka koje im život nosi razmišljajući svojom glavom i s osmjehom na licu.

Želimo vam puno uspjeha na maturi i sve najbolje od srca.

Danijela Huljenić Pugar, prof.



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Iva Ipšin   datum: 19. 5. 2016.




preskoči na navigaciju